Prije svega da najavim da je ova pjesma posvecena mladom ubijenom Luku Ritzu i zbog njega ce grupa Adastra organizirati prosvjed u centru Zagreba zbog sve vise nasilja medju klincima...
Ponekad dok sama nocu setam gradom strahujem, hocu li ja biti slijedeca i hoce li mene napast bez ikakvog razloga??? Uz sve to milion pitanja saraju mojom glavom, koliko zaista vrijedi jedan zivot??? Koliko???
Kad svi ti klinci "ubojice" setaju slobodno bez ikakvog razmisljanja i kajanja... Zar smo do toga dosli da strahujemo od vrsnjaka???
Neznam da li itko od Vas prati Novu tv i emisiju "istraga", ali bas jucer je bila "rekonstrukcija" ubojstva isto tako mladog decka kojeg je ubio najbolji prijatelj, citiram: "zbog jebenog tepiha i prolivenog Wiskya".... U zadnje vrijeme sve je vise toga.. Nasilja bas medju klincima... Zar to rade iz dosade ili??? Ja ne znam odgovor na to pitanje!! Znate li ga Vi???
Zar je posteno da netkome bude oduzet zivot kad ga je tek poceo zivjet a da za to ne bude posteno i kaznjen??? Vjerujem da nije...
Kad sam preslusala ovu pjesmu iskreno rasplakala sam se... U njoj stoji sva istina...Bez rijeci sam vise i mogu samo iskreno reci: DA STRAHUJEM ZBOG SEBE...
Surovi grade
Reci tko se skriva
U tvojoj utrobi grade
Ruke krvave
Koga se štiti grade
Od istine
Ma daj utjehu grade
Majci bez utjehe
Što tuguje
Surovi grade...
Znaš da bojim se grade
Kad ubijaju mlade
Jer su šareni
Jer su drukčiji
A nijemi žandari
Ne vide, prešućuju
A još gore je grade
Kad krvnik slobodan
Među nama je
Surovi grade...
Surovi gade
je napisala:
je napisala:
je napisala:
je napisala: