
Burma na prstu polako crni, jeftina ljubav
za jeftini amblem…trazih samo nekog
drugacijeg od njega, a opet sebe uporno
u ogledalu prepoznajem kao neku drugu…
Vrti se smisao oko svoje ose uvek u istom pravcu,
a ciode sa porukicama zabodene su duz putanje,
a) prevara, b) razocarenje c) povrede d) laz g) nestanak…
Znala sam da vezem, ucila sam zanat starih generacija,
ali nemirni prsti nisu mogli zavrsiti u zlatnom ramu
neku srecnu sliku sa mnostvom nijajnsi.
Od mene nece ostati gobleni, miljei i heklane kape,
ali hoce redovi i redovi skrabotina vatre.
Spaljeni delovi koze i iseceni prsti u zaru inspiracije…
I ko ce krunu da polozi na isecanu glavu? Toliko puta rezanu
teskim mislima, i udenuti sjaj Sunca…jer na Mesec pun
kao Alfa vucica zavijam, moje je pravo da imam mladunce
i moje je pravo da prva jedem od svoje lovine.
I onda cudno je to sto sam dzelat kada branim svoje,
kazna je samoca u napustenim sumama Bolovila…
Rodicu se jednom kao Feniks i postacu na kraju
zvezda padalica, bar neko dobro od mene…
Nikad nije kasno postati zver, ali preobrazaj od ugriza
mukotrpan je proces…Plati bar moj poduzi ceh,
kada ja placam sve ostalo.
Ruzino drvo dobro je kamuflaza, jer mimikrijom
se lepo uklapam u pupoljak…prozrela sam te
jos po prvoj kapljici krvi da si trnovita stabljika,
ali volela sam te, cudno je to.
Tece sat za satom i ja znam da cu te ostati zeljna,
kao i u noci sto se budim sa zeljom za jos jednim
dimom cigarete i jednim gutljajem kafe…porocna
ovisnost moja, ali jednom i ja razmaknucu roletne,
jednom kada kucne pravi cas.
By Anna
je napisala:
je napisala:
je napisala:
je napisala:Jedan od mojih starih blogova, za koji mislim da je opet doslo vreme
da se postuje. Jednom sam vas pitala koliko poznajete sebe, a sada
me zanima da li umete da izrazite sebe? Sa masovnom proiz... Opirnije
Neko mi je danas rekao da pisem o tome kako ne moramo verovati u
cuda da bi se ona desila, jer ona jesu to sto jesu. Stala sam i
zamislila se nad tim. Jesu li? Ako ne verujes u deda mraza, onda ce
cov... Opirnije
Sve je ruzan san. Koliko puta smo samo to pozeleli da jeste, a onda
izvucemo glavu ispod jorgana, pogledamo po sobi i shvatimo da je
onaj jedan isti bol tu. Da se ipak dogodilo. Pozelimo da se
vratimo... Opirnije
Posto su se opet mnogi nasli zacudjeni zasto su im brisani blogovi.
Dragi moji blogeri, Da ne duzim: Svi sa desne strane imate pravila o
postavljanju blogova, a ovo se posebno odnosi na d... Opirnije
Daj pruzi ruku, bratski, stisni saku i pogledaj me u oci. Umes ti to
valjda, secam se da znao si biti covek. Do juce si mi pricao svoje
duboke boli i ja sam ti plakala na ramenu, do juce smo se veseli... Opirnije