• Dešavanja
• 24sata
• Blogovi
• Galerija
• Lokacije
• Društvo
• Forum

Pismo*

tijana888 -
Blog pregledan 77 puta.

Glasaj (3 glasova):

• 1
• 2
• 3
• 4
• 5

Dodaj

Pismo jedne drugarice....

Sama sam. Sjedim i razmišljam šta da napišem. Ništa, ništa mi ne pada na pamet. Samo praznina, beskonačna, crna praznina... Upravo to... U životu uvijek postoji ono nešto zbog čega se osjećaš drugačije... Nekako manje vriedan, gluplji, čudniji, jadniji... Kao da ne pripadaš ovdje. Upravo tako. Ne, ne pripadaš ovde! Nitko ne pripada ovdje. Ovo je samo jedan period nazvan životom, a ono pravo nas tek očekuje. Ko zna gdje i kada... ali... ako nitko ne pripada ovde, zašto neki izgledaju tako snalažljivo i spretno? Možda su bili ovde i prie? Možda! Ko zna osim njih samih...ali...opet koliko god htela i ja misliti da pripadam ovde, da mi je ovde mesto i da nakon ovog života može, a i ne mora biti nešto... Koliko god želim misliti da trebam biti ovde, zašto me uvijek prati taj neki čudan osjecaj? Usamljenost? Strah? Moguće da je strah! Ali čega se bojim? Nečega što ne poznajem, nečega što zna sve moje tajne, sve moje strahove... Mozda me strah suočiti se sa strahom? Ne, ne to nema smisla...a opet zašto ne? Možda! I ta bol koju nosim sa sobom i u sebi... Zašto? Čemu? Od kuda? Nema odgovora. Samo pitanja. Odgovora ionako nema...a ono boli i dalje... Bol mi je jedina stvar na koju mogu računati...znam da ce doći, nju nikada nisam čekala. Dođe sama od sebe kao naručena, i kada treba i kada ne treba, ona je uvijek tu... A možda to i nije bol... Možda je to neki čudni osjećaj kojeg samo ja poznajem, a možda sam ja programirana da me ta bol progoni i slijedi kud god išla... ko zna? Ti...? Možda! Ako znaš , podijeli to znanje samnom, molim te, jer...tako sam izgubljena u vlastitim mislima... A što ako ni ti ne znaš? Što ako si i ti jedna od izgubljenih duša koja tek traži smisao svega? Opet sam na početku... Ne, ne, ovo nije početak, ako si i ti izgubljena duša...to znači da nisam jedina... Znači ima nas još ovakvih... znači...možda ipak i ja jednoga dana pronađem osobu koja će razumijeti moje osjećaje i znati kako mi je... a što ako ti znaš odgovore na sva moja pitanja, samo što mi ih ne želis reći... Onda sam pala niže i od samog dna, samog početka... Ne to ne smije biti istina... Nisam jedina, znam to, osećam to.. Ne smijem biti jedina, jer... svatko kad-tad mora naći osobu koja ju razumije i koja ju voli... Nadam se da ću i ja jednoga dana naći takvu osobu... Odnosno da će ta osoba naći mene jer sam se ja previše puta razočarala... Jednostavno me strah nastaviti potragu, da se opet ne razočaram... Pa, eto ako me ikada pronađe netko ko me razumie, nadam se da ću i ja njega razumeti...jer nje dovoljno razumevanje samo s jedne strane. To je slično ljubavi, mora biti obostrano. Ja ljubav ne poznajem pa ne mogu pričati o tome... Možda je upoznam jednoga dana, a do tada....samo tišina....samo praznina....beskonačna, crana praznina.....

Dodaj komentar

Registruj se na Furku i daj komentar na blog ili napiši svoj blog

Registracija